|

Od akademske 2007/2008. godine na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka, i na svim njegovim fakultetima studira se prema novim programima studiranja, popularno nazvanim "bolonjskim". Riječ je o programima koji svoju koncepciju obrazovanja grade na načelima Bolonjske deklaracije - deklaracije koju su 1999. godine potpisali ministri zemalja Evropske unije, a kojoj se kasnije pridružila i BiH.
Novi programi studiranja baziraju se na trostepenoj koncepciji visokoškolskog obrazovanja:
• preddiplomski studiji traju tri ili četiri godine
• diplomski studiji traju jednu ili dvije godine
Nezavisni univerzitet Banja Luka je visokoškolska ustanova koja nudi akademske stepene sva tri ciklusa i koja realizuje najmanje pet različitih studijskih programa iz najmanje tri naučne oblasti – prirodnih, društvenih i humanističkih nauka.
Osnovna jedinica studijskih programa na svim navedenim nivoima je predmet, čije je trajanje načelno ograničeno na jedan semestar: zato se i svi studijski programi, koji se izvode na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka, baziraju na jednosemestralnosti.
STICANJE DIPLOME
Specifična težina svakog predmeta, kao i ukupno opterećenje studenata tokom sedmice, odnosno semestra, zasnivaju se na koncepciji ECTS bodova (ECTS - European Credit Transfer System), čija se osnovna vrijednost izvodi iz aproksimacije o vremenu potrebnom za savladavanje zahtjeva svakog pojedinog predmeta (1 bod = oko 30 radnih časova). Zato predmeti donose različiti broj ECTS bodova. Polazeći od tako shvaćene vrijednosti ECTS boda, zakonodavac je predvidio da opterećenje studenta po jednom semestru u osnovi ne može biti manje od 25, niti veće od 35 ECTS bodova.
Zbog toga i svaki stepen u koncepciji visokoškolskog obrazovanja mora donositi određeni broj bodova. Drugim riječima, da bi stekao diplomu (baccalaureus/baccalaurea), student preddiplomskog studija koji traje tri godine mora steći najmanje 180 ECTS bodova, a onaj čiji je studij koncipiran kao četverogodišnji - 240 ECTS bodova. U sljedećem koraku, ukoliko diplomski studij traje dvije godine, student mora steći najmanje 120 ECTS bodova; onaj pak, čiji diplomski studij traje jednu godinu - 60 ECTS bodova. Ukupno, u pet godina preddiplomskog i diplomskog studija - bez obzira da li je riječ o koncepciji 3+2 ili 4+1 - student mora skupiti 300 ECTS bodova.
Broj stečenih ECTS bodova u svakom pojedinom semestru, odnosno godini može - zavisno o studijskom programu - ponešto varirati, shodno zakonskoj predpostavci da svaka godina donosi oko 60 ECTS bodova. Ta neujednačenost nipošto ne utiče na uslove za sticanje diplome: svi su programi sastavljeni tako da samim ispunjenjem obaveznog dijela programa student stiče potreban broj ECTS bodova.
STUDIJSKE OBAVEZE
1. obavezni predmeti - predmeti koji su obavezni dio programa studija,
2. izborni predmeti - predmeti koji su obavezni dio programa studija, ali koje student bira prema određenim pravilima.
Uvođenjem kategorije ECTS bodova u studijske programe Nezavisni univerzitet Banja Luka se uključuje u evropski sistem mobilnosti studenata, odnosno u jedinstveni evropski sistem visokog obrazovanja. Naime, upravo je ECTS bod osnovna mjerna jedinica koja omogućuje međuuniverzitetsku "osmozu" i prevodivost različitih manje ili više različitih sistema studiranja.
Konačno, stižemo do suštinske promjene koju je pokrenula reforma studiranja: bolonjski sistem najveću pažnju pridaje nastavi, odnosno vrijednovanju studenata tokom samog nastavnog procesa. Za razliku od starog načina studiranja, manje ili više "kampanjskog", aktivno učestvovanje u nastavi postaje sada bazni kriterij za evaluaciju, a ispit - nekada tako stresna kategorija studiranja - shvaća se samo kao "tačka na "i" sistematske provjere znanja i sposobnosti studenata.
Upravo zato izuzetno je važno redovno pohađati nastavu.
Tek tako će se, naime, moći postići svrha te velike reforme: uvesti u nastavnu praksu novi oblik učenja - učenja koje ukida klasičnu dihotomiju profesor - student, a akcenat se stavlja na interakciju u kojoj se profesor više ne pojavljuje u ulozi tumača svekolikog znanja, već voditelja-mentora svakog pojedinog studenta.
U tako zamišljenoj visokoškolskoj nastavi student bi trebao biti aktivni sudionik te razmjene, a nakon završetka studija to bi iskustvo trebao moći primijeniti u praksi.
|